Ustrajnost na istini je garant za boljitak i prosperitet (hutba) Ispis E-mail
Tekstovi - Hutbe
Autor Nazif Horozović   
Utorak, 08 Juli 2008 15:21

 

Vjerujem da se vrlo često pitamo kako da čovjek musliman u sadašnjem vremenu i u sadašnjim uvjetima bude rahat. Većina ljudi koji prati dešavanja i zbivanja u našoj zemlji ne može ostati po strani i ne unositi se kroz razmišljanja i emocije.

Neko se pita: Kako mogu ja da opstanem u zemlji u kojoj je sistem vrijednosti u dobroj mjeri poremećen? Kako ću živjeti rahatno i doprinijeti boljem sutra.

Mediji u našoj zemlji umjesto da se bave poslom za kojeg su plaćeni bave se žutom štampom, a glavni izvor informacija je „rekla-kazala". Naši vodeći politički lideri umjesto da vode politiku koja će spriječiti masovno iseljavanje ljudskog potencijala iz BiH rade na tome koja će stranka preuzeti određene moćne firme da bi instrumentalizirala svoje odbore i postavila svoje ljude... a koga briga kako živi onaj jadni Husejin ef. Hodžić u Trebinju kome su se glasnice pokidale dozivajući našu Bošnjačku svijest da iziđe iz Sarajeva, iz BH telecoma i Elektroprivrede koji hvala Bogu dobro posluju i vode brigu da običnom čovjeku priušte makar malo ljepši dunjaluk. Naši intelektualci nas brukaju na svakom mjestu gdje odu, cjenkaju se sa studentima jesu li kupili orginalnu knjigu koju je dotični napisao ili je to neka kopija. Skandalozno je i poražavajuće za intelektualca da prodaje knjige sa potpisom studentima što je prvi uvjet da bi mogao zaraditi pozitivnu ocjenu na ispitu.

Učenici i studenti koji imaju „tate i mame" koji ih puno vole i koji su spremni odriješiti kesu za svoju mizimčad su davno prestali učiti, jer znaju da će neko za njih platiti njihovom simpatičnom korumpiranom profesoru i da će se sve završiti u najboljem mogućem scenariju. S toga dobijamo debile i nesposobne ljude koji nekada odlučuju o našim životima u bolnici, o našoj ekonomiji, o našem pravnom sistemu...

Kada imamo ovakvo stanje sa našim prvacima šta onda da kažemo običnom narodu?

Naravno, ponosan sam na novinara koji poštuje sebe i ne dozvoljava pokvarenom trendu i nepismenim kolegama da ga truju. Ponosan sam na određene funkcionere izvšrne i zakonodavne vlasti na svim nivoima koji pošteno, odgovorno i predano rade svoj posao. Ponosam na na one intelektualce koji svojom iskrenošću i požrtvovanošću nastoje odgojiti i obrazovati mlade ljude, skrenuti pažnju na bitne stvari i kreirati svijest javnosti na onakav način kakav dolikuje jednom muslimanskom ambijentu. Ponosam sam na profesore koje ne možeš kupiti bilo kojim parama, a odrade svoj dio posla profesionalno i odgovorno. Ponosam sam na studente i učenike koji svoju sreću i prosperitet vide u knjizi, u trudu, u angažmanu i koji su svjesni da se do slave i uspjeha ne može doći osim trnovitim i napornim putem.

Brate dragi, rahat ćemo biti jedino ako prihvatimo islam, sa Kur'anom i sunnetom kao našim svetionikom oko kojeg se svi okupljamo, kome težimo i prema kojem se ravnamo.

Rahat će biti svaki pojedinac koji prihvati islamske norme kao dio sebe, a ne koji u islamu traže samo svoj dunjalučki šićar.

Rahat ćemo biti ako odlučimo da budemo ustrajni na principima i sigurni da nas ništa na ovom dunjaluku ne može pokolebat.

Na oprosnom hadžu (zove se tako, jer se je Poslanik a.s. oprostio od većine svojih ashaba kojih je bilo 114 hiljada, jer već iduće godine Poslanik a.s. je preselio na bolji svijet) Allahov Poslanik a.s. nam je poručio: „Ostavljam vam dvije stvari, ako ih se budete držali nikada zalutati nećete: Allahovu knjigu Kur'an i moju tradiciju (sunnet)."

Kako se osjeća osoba koja zalutala? Beznađe, razočaranost, napetost, trema, tegoba itd. Zar ne primjetite ove simptome kod osoba koji ne znaju ili ne žele da znaju za Kur'an i tradiciju Muhammeda a.s. (sunnet). Mapa puta koji nam je od vitalne važnosti se nalazi u istinskom prilazu i prihvatanju Kur'ansko-sunnetskih normi. Tako ćemo živjeti rahat, principi života će nam uvijek biti na prvom mjestu, a Bog dragi zatim i ljudi će biti zadovoljni sa nama i naš kraj će biti dostojanstvena smrt, spomen poslije smrti i lijepi Džennet, ako Bog da. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:

وَلاَ تَهِنُوا وَلاَ تَحْزَنُوا وَأَنتُمُ الأَعْلَوْنَ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ

I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.

 

Ako ste pravi vjernici, Kur'an nam poručuje, onda znajte da mjesta nema za bezvezna tugovanja, strahove, odricanje od principa za rad nekoga i nečega i sl.

Naši prethodnici su imali nevjerovatno veliko samopouzdanje i posebno jaku vjeru koju su njegovali, za koju su bili spremni dati i svoje vlastite živote. Znali su da je bez vjere čovjek izgubljen, zalutao, da se njegov život svodi na igru, zabavu i ovodunjalučko naslađivanje. Takvi ljudi umiru činom svoje smrti i niko ih više ni po čemu ne spominje. Ali, dobri ljudi, koji su spremni na više od toga oni ostaju vječno u pamćenju i srcima, njima svakim danom dove učimo i molimo Allaha da im podari Džennet zbog toga što su bili zaslužni za mnoge lijepe stvari koje mi danas uživamo.

Ahmed ibn Hambel je bio čovjek koji se ubraja među pet najvećih učenjaka svih vremena. U njegovo vrijeme vodila se jedna velika filozofska polemika oko teze: Da li je Kur'an nešto što je Allah stvorio ili je to ipak Allahov govor koji se direktno veže za njegovo svojstvo govora. (Poenta u tome je bila da ako kažemo da je stvoren to bi značilo da je prolazan, a ako kažemo da je to Allahovo svojstvo govora to bi značilo da je i Kur'an vječan op. autora) Sve u svemu, Ahmed r.a. je zastupao ispravno mišljenje i bio je stavljen pred čin odluke; da promijeni svoj stav ili zatvor i mučenja. Izabrao je ovo drugo. Rekao je: „Ne bojim se zatvora, jer nema razlike između moje kuće i zatvora.(Puno je čitao i učio kod svoje kuće) Ne bojim se smrti, jer ću tada umrijeti kao šehid. Međutim, bojim se da ne posustanem ako me budu bičevali." Osuđen je na bičevanje i na njegovom licu se pojavila zebnja i strah. Jedan čovjek po imenu Ebu Hejsem Et-Tajjar, koji je imao ni malo svijetlu prošlost je primijetio zabrinutost Ahmeda r.a. pa mu je prišao i rekao: „O imame, ja sam fasovao ukupno 18.000 udaraca bičem, strpio sam se, a bio sam u zabludi. Ti si na istini i zato se strpi." Zatim je nastavio: „O imame, dok živiš živi dostojanstveno, a kada umireš umri kao šehid."

Kaže imam Ahmed: Njegove riječi su me definitivno učinije posebno jakim da budem spreman na sve. Nakon toga imam Ahmed je bio tako strpljiv da je izbezumio dželata koji ga je udarao zbog neopisivog strpljenja kojeg je posjedovao. Imam Ahmed je jednom spomenuo Ebu Hejsema Et-Tajjara svome sinu koji je rekao: Pa babo, to je loš čovjek. A imam mu odgovori: Da, ali me je osokolio. Jedan režimski čovjek je došao kod imama Ahmeda i došaptavao mu sve one stvari na koje je čovjek inače slab. Rekao mu je: Imaš porodicu, šta će ona bez tebe?...nagovarajući ga da popusti i promijeni svoje stajalište. Imam se pridignu i reče: Pogledaj ove ljude koji samo čekaju šta ću reći. Pogreška imama znači poniženje cijelog naroda" Jedan njegov učenik je rekao: „Družio sam se sa imamom dvadeset godina i ljeti i zimi, po toplini i hladnoći, danju i noću, ali je svakog novog dana bio bolji od prethodnog" Nevjerovatno koliko je bio požrtvovan i ustrajan na istini..

Jedna lijepa, ponizna, ali veoma jaka i snažna ličnost koja je obilježila našu bližu povijest je svakako Omer El-Muhtar, vođa libijskog otpora u borbi protiv italijanskih okupatora. Nakon što su ga uhapsili i doveli pred sud počelo je ispitivanje: Italijanski oficir ga je pitao:

  • - Jesi li se borio protiv italijanske države?
  • - Jesam.
  • - Jesi li nagovarao druge da se bore?
  • - Jesam.
  • - Jesi li svjestan kazne koja za to slijedi?
  • - Jesam.
  • - Potvrđuješ li to što kažeš?
  • - Potvrđujem.
  • - Koliko dugo se boriš protiv italijanskih vlasti?
  • - Deset godina.
  • - Kaješ li se zbog toga?
  • - Ne.
  • - Jesi li svjestan da ćeš biti pogubljen?
  • - Jesam.

Sudija reče: Žao mi je da na ovakav način završiš. A Omer mu odgovara: Naprotiv, ovo je najbolji način okončanja života. Sudija pokuša da se sa njim dogovori i obeća mu opću amnestiju pod uslovom da napiše pismo libijskim borcima da se prestanu boriti protiv italijana, a Omer njemu odgovara: „Kažiprst koji u svakom namazu svjedoči da nema Bog osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik, ne može napisati nešto što je laž i neistina!"

Nema ništa ljepše niti bolje od toga da umreš braneći svoju vjeru, boreći se za svoju vjeru, čuvajući i njegujući principe svoje vjere.

Ova vjera je toliko prikladna čovjeku da jednostavno čovjek ne može bez nje kada je jednom prihvati, iako se dešavaju ponekad neugodne situacije u kojima čovjek poklekne, zaboravi, svjesno iz slabosti počini loše i onda predstoji kazna.

 Allah dž.š je odgajao generacije muslimana da se čvrsto drže svojih principa kako bi im mogao podariti sve najljepše što ovaj dunjaluk nosi sa sobom. U Kur'anu Allah dž.š. kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ إِذَا لَقِيتُمْ فِئَةً فَاثْبُتُواْ وَاذْكُرُواْ اللّهَ كَثِيرًا لَّعَلَّكُمْ تُفْلَحُونَ

O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite

وَمَا كَانَ قَوْلَهُمْ إِلاَّ أَن قَالُواْ ربَّنَا اغْفِرْ لَنَا ذُنُوبَنَا وَإِسْرَافَنَا فِي أَمْرِنَا وَثَبِّتْ أَقْدَامَنَا وانصُرْنَا عَلَى الْقَوْمِ الْكَافِرِينَ

samo su govorili: "Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i neumjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!"

الَّذِينَ قَالَ لَهُمُ النَّاسُ إِنَّ النَّاسَ قَدْ جَمَعُواْ لَكُمْ فَاخْشَوْهُمْ فَزَادَهُمْ إِيمَاناً وَقَالُواْ حَسْبُنَا اللّهُ وَنِعْمَ الْوَكِيلُ  فَانقَلَبُواْ بِنِعْمَةٍ مِّنَ اللّهِ وَفَضْلٍ لَّمْ يَمْسَسْهُمْ سُوءٌ وَاتَّبَعُواْ رِضْوَانَ اللّهِ وَاللّهُ ذُو فَضْلٍ عَظِيمٍ

one kojima je, kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!" - to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: "Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!" I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan, - a Allah je neizmjerno dobar.

Siromah je onaj koji živi da bi jeo, pio, ženio se, naslađivao. Pravi bogataš je onaj koji shvati da prakticiranje njegove časne vjere i jedan poseban odnos sa Božijom riječju čovjeka uzdižu na najveće moguće stepene.

Ustrajmo u samopromjeni, lijepim riječima ukaži svojoj kćerki, sestri, majci... da golo tijelo na ulici uopšte nije lijepo, da psovanje i vulgarnost su odvratan čin, da je islam ljepota i dar kojeg nam je poklonio Uzvišeni kako bi bili sretni na oba svijeta.

Ustraj u lijepim razmišljanjima, u nesebičnom radu za dobrobit sebe, svoje porodice i cijelog društva. Prekrasan osjećaj je kada vidiš mladog čovjeka na džumi i nakon 5, 10 15 godina ga stalno viđaš.

Jedan fantastičan hadis u kojem je Muhammed a.s. ispričao jedan događaj iz života prethodnih naroda. Jedan vladar je odlučio ubiti jednog mladog čovjeka zbog toga što je mladi čovjek bio vjernik u Boga i nije priznavao vladara za božanstvo. Poslao ga je sa grupom svojih ljudi na tu i tu planinu i rekao: 'Kad se popnete na vrh, ako porekne vjeru, poštedite ga, a ako odbije da to učini, onda ga gurnite.' Kad su ga odveli i s njim se popeli na vrh planine on je zamolio: 'Bože, spasi me od njih, kako Ti hoćeš!' Brdo se zatreslo i svi su se survali. Dječak je, raspitujući se, došao do vladara, koji ga je kad je ušao upitao: 'Šta je sa tvojim društvom?' On je odgovorio: 'Uzvišeni Allah me je od njih spasio.' Onda je s njim na lađi poslao drugu grupu i rekao im: 'Kad se otisnete na pučinu, ako porekne svoju vjeru, poštedite ga, a ako ne, bacite ga u more!' Kad su se otisnuli na more, dječak je zamolio: 'Bože, spasi me od njih, kako Ti hoćeš!', pa su se svi utopili. Dječak se opet vratio, i kad je ušao vladaru, vladar ga je upitao: 'Šta je sa tvojim društvom?' On je odgovorio: ' Uzvišeni Allah me od njih spasio.' Zatim je rekao vladaru: 'Ti me ne možeš ubiti dok ne uradiš šta ti ja budem naredio. Ako uradiš šta ti ja naredim ubit ćeš me, a ako ne, nećeš me moći ubiti!' 'A šta to trebam uraditi¬?', upitao je. On je rekao: 'Skupi sav narod na jednom platou (mjestu), zatim me razapni na jedno stablo, a onda uzmi strijelu iz mog tobolca i reci: - U ime Allaha, Gospodara ovog dječaka! - Ako to uradiš ubit ćeš me.' Tako je i uradio. Uzeo je strijelu, stavio je u luk, nategao i rekao: 'U ime Allaha, Gospodara ovog dječaka', a zatim je odapeo. Strijela je dječaka pogodila pravo u sljepočnicu. Dječak je na mjesto gdje ga je pogodila strijela stavio ruku i umro. Tada je svijet povikao: 'Mi vjerujemo u Gospodara ovog dječaka!' Vladaru su tada rekli: 'Tako nam Allaha, zadesilo te baš ono čega si se bojao, sav je svijet povjerovao!' (Buhari i Muslim)


Braćo draga, nas niko ne bičuje, ne razapinje, ne strijelja... osim naših strasti i požuda. Ovi ljudi su zbog svoje vjere, principa i ustrajnosti dale sve, a mi zbog sebe i našeg boljitka nismo spremni ni na najmanje.

Odlučimo što prije i ustrajmo na našim principima. Šejtan i  njegove ljudske i džinske vojske ne mogu mirno gledati napredak i uspjeh Allahove vjere. Narode, islam ide naprijed sa nama i bez nas. Allah nudi sreću svakome, a hoćemo li je mi prihvatiti to je do nas. Džennet postoji za čestite vjernike, hoćemo li biti od njih to je do nas.

كَمَا أُمِرْتَ وَمَن تَابَ مَعَكَ وَلاَ تَطْغَوْاْ إِنَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ بَصِيرٌ ِاسَتقِم

Ti ustrajno idi pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i objesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.

MOLIM ALLAHA DA NAM POMOGNE DA SE POPRAVIMO, DA BUDEMO BOLJI U SVEMU ŠTO ĆE PRIZVATI NJEGOVO ZADOVOLJSTVO I NAŠU SREĆU NA OBA SVIJETA! AMIN.

 

 
Islamski pedagoski fakultet u Bihacu