Iskušenja u životu vjernika (hutba) Ispis E-mail
Tekstovi - Hutbe
Autor Hajrudin Hodžić   
Petak, 17 Oktobar 2008 12:00

 

Zahvala pripada uzvišenom Allahu, našem Stvoritelju, neka je salavat i selam na najodabranijeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu i njegove sljedbenike, a posebna Allahova milost neka je na naše bosanske šehide. Amin.

Svi smo svjedoci, poštovana i cijenjena braćo, da život u sebi nosi mnoštvo poteškoća i ispita na koje treba biti spreman, te da život nije tako lagahan i bezbrižan kako se čini na prvi pogled. Svakoga dana insan se susreće sa novim izazovima i iskušenjima u svom životu koji od njega iziskuju svijest, ustrajnost, strpljivost i što je najvažnije vjeru da će sve proći i da će ipak doći bolje vrijeme.

Uzvišeni Allah nas obavještava da kada je pitanju vjera da nije dovoljno da se insan deklarativno izjasni da je vjernik, nego da vjera iziskuje dosta više od onoga koji posvjedoči da je Allahov rob. Onaj ko je pristao da za sebe kaže da je vjernik, mora da bude spreman na iskušenja i ispite tokom cijelog života, jer Uzvišeni Allah kaže:

 أَحَسِبَ النَّاسُ أَنْ يُتْرَكُوا أَنْ يَقُولُوا آمَنَّا وَهُمْ لا يُفْتَنُونَ وَلَقَدْ فَتَنَّا الَّذِينَ مِنْ قَبْلِهِمْ فَلَيَعْلَمَنَّ اللَّهُ الَّذِينَ صَدَقُوا وَلَيَعْلَمَنَّ الْكَاذِبِينَ

Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi vjerujemo!" i da u iskušenje neće biti dovedeni? Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.

Drugim riječima, naš šehadet će biti provjeren kroz razna iskušenja koja će pokazati koliko smo iskreni u tome da prihvatamo i priznajemo Allaha kao svoga Gospodara, a Njegovim odlukama se pokorili.

Naravno, to nije ništa novo jer je to bio slučaj i sa prethodnim generacijama koje su stavljane na razna i teška iskušenja. Smisao tih iskušenja nekada i sada je bio da se pokaže ko je šehadet iskreno posvjedočio, a ko je lagao.

Onaj koji se uspješno nosi sa iskušenjima zaista zaslužuje da mu se divimo, jer time potvrđuje da je iskreni vjernik i da je njegov šehadet zasnovan na jakim osnovama punim iskrenosti i ubjeđenja.

Zbog toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednom od hadisa rekao: Divan li je primjer vjernika koji je u svakom pogledu na dobitku. Ako ga zadesi kakvo dobro, on zahvali Allahu, a ako ga zadesi kakva nedaća on se strpi - osaburi, pa mu opet bude dobro (obzirom da će za strpljivost biti nagrađen od Allaha). Allahov Poslanika ovaj hadis završava sa konstatacijom da je to slučaj samo sa vjernikom.

Svako od nas je na neki način na iskušenju i svako od nas u svom životu ima jedno ili više iskušenja, bilo ona manja i značajnija. Nekome je iskušenje imetak, nekome zdravlje, nekome djeca. Ono što treba moliti Allaha jeste da nas ne opterećuje sa iskušenjima koja nećemo moći podnijeti ili koja će nas dovesti u očaj i pesimizam, a obje osobine su karakteristične za nevjernike i munafike.

Među narodom vlada pogrešno shvatanje da je osoba kojoj se dešavaju nedaće napuštena i Bogu nije mila, što je upotpunoj suprotnosti sa hadisom u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: إِذَا أَحَبَّ اللهُ عَبْداً اِبْتَلاَهُ

Kada Allah zavoli Svoga roba On ga stavi na kušnju.

Uzvišeni Allah želi da kroz iskušenja ojača Svoga roba i da pokaže drugima do kojih stepena insan može biti odan i predan Allahu pa makar bio na mukama.

Kada je istinski vjernik na čestim iskušenjima, osobe koje to vide i ne shvataju smisao iskušenja se pitaju zašto mu se to dešava ukoliko je Allahu odan. Naravno, oni nisu svjesni da se iskušenja ne daju po zasluzi, nego s ciljem ispitivanja kako to i sami ajet kojeg smo na početku ove hutbe citirali: Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.

Kroz život nailazimo na mnoštvo iskušenja. Svaki uspjeh i neuspjeh su podjednako iskušenje za čovjeka; uspjeh da bi se pokazalo da li se insan kada uspije oholi i uspjeh pripisuje sebi, zaboravljajući na Allahovu milost i pomoć, kao što je neuspjeh iskušenje gdje se jasno vidi da li insan kod neuspjeha očajava i gubi strpljenje.

Kada vjernik uspije prvu stvar koju uradi jeste da se zahvali Allahu i da učini sedždu zahvale Allahu Koji ga je u tome pomogao i to mu omogućio, dok je nevjernik poput Karuna koji je rekao Ovo što imam stekao sam svojim znanjem, tj. svojim marifetlukom i umijećem.

Koliko sam htio u ovoj hutbi da obradim pitanje iskušenja, toliko sam volio da napravim komparaciju između stanja vjernika i onoga koji to nije kada su u pitanju iskušenja. Vjernikovo srce je ispunjeno zadovoljstvom onim što mu je Allah odredio. Na svakom koraku on svoj govor počinje: "Hvala Allahu", bez obzira u kakvom je on stanju, ali je prva stvar koju on izusti upravo zahvala Allahu.

Kada nešto ne krene onako kako je on to zamislio ne očajava, ne kori se, ne pada u depresiju, nego kaže: "Allah zna u čemu je mudrost, možda se iz ovoga svega izrodi neki hajr." Pogledajmo, vjernik je optimista do krajnjih granica i zbog toga mu drugi koji to ne shvataju zavide.

Jedan kolega mi je nedavno ispričao jedan svoj susret u školi sa jednom kolegicom koja je otvoreno rekla da ne vjeruje u Boga, ali da svoje dijete šalje na vjeronauku samo iz razloga što se divi vjernicima na njihovom unutrašnjem duhovnom zadovoljstvu, spokoju, staloženosti. Upravo to je najveća razlika između vjernika i onoga koji to nije. Vjernik je pun nade i uvijek gleda pozitivno na sve oko sebe, dok nevjernik uvijek strahuje od nečega, pada u očaj i boji se nepoznatoga.

Navešću jedan primjer: Ako se osobi koja nije vjernik nanese nepravda on pada u očaj i smatra da je izgubio, da je poražen, dok istinski vjernik smatra da nikada nije na gubitku. Ako mu je neko nepravdu nanio na dunjaluku, on je potpuno uvjeren u postojanje finalnog obračuna i zna da će mu se to nadoknaditi, bilo danas ili sutra. Upravo to je glavna razlika između vjernika i nevjernika: Pomanjkanje vjere u Ahiret iz čega prositiče sve ostalo.

Evo jedan primjer kako ljudi gledaju na iskušenja: Kada pada kiša, vjernik kaže: "Mašallah, evo Allahove milosti", bez obzira da li mu kišala pasala u datom trenutku ili ne, dok nevjernik na to kaže: "Uh, evo opet lošeg vremena, baš se loše osjećam." Kada je toplo, ne paše im, kada je kiša, ne osjećaju se dobro, ako potraje zima jade se jedni drugima, dok je sve to za vjernika Allahova odredba kojoj se on povinuje, i ne samo to, nego se i zahvaljuje za svako stanje koje ga snađe.

Mnoštvo je teških slučajeva gdje osoba bude stavljena na iskušenje. Nazija Beganović iz Đulića kod Zvornika majka je šestorice šehida i supruga šehida. Njena žrtva je neuporediva. Molim Allaha da joj dā sabura i snage da sve to prebrodi. Ona je izabrana za Preporodovu ličnost 1427. hidžretske godine, zbog svoga iskušenja za koji će biti, ako Bog da, nagrađena.

Ponekad iskušenja budu kazna za nepravdu koju smo drugima nanijeli, tako da to više nije iskušenje nego kazna. Hatibi svakoga petka uče ajet koji glasi:

إِنَّ اللَّهَ يَأْمُرُ بِالْعَدْلِ  Allah zahtijeva da se bude pravedno.

Nepravda se uvijek vraća kao bumerang i bude teška i bolna po onu osobu koja je drugima nanosila nepravde. Zato, čuvajmo se nepravde da ne bi bili dovođeni u iskušenja.

Ako govorimo o iskušenjima i njihovoj ulozi u životu, onda treba da ukažemo na koji način bi se vjernik trebao pripremati za iskušenja kako bi ih što lakše podnio, obzirom da će ih uvijek biti.

Prva stvar koju moramo uraditi jesu farzovi bez kojih nema vjere, a kamoli snage da se podnesu iskušenja. Ovdje prevashodno mislim na pet dnevnih namaza i ramazanski post. Bez njih, teško ćemo imati snage se suprostaviti poteškoćama koje nas zadese.

Drugi način jesu dobrovoljni ibadeti - nafile, poput sunneta prije i poslije farza, dobrovoljnog posta, učenja Kur'ana i svakako ustrajnosti u dovi kada smo sami i kada nas niko ne vidi.

Treći način jeste u ubjeđenju da ako saburimo i zadovoljno podnesemo iskušenje da ćemo za to biti nagrađeni.

I naravno, jedan od veoma dobrih načina ili pomagala pomoću kojih se iskušenja mogu prevazići jesu iskreni prijatelji - vjernici na koje se insan može osloniti i od njih zatražiti pomoć. Često učimo suru El-Asr koja nas upućuje na kontakte sa braćom i međusobno jačanje, međusobno potpomaganje. Uzvišeni Allah u toj suri kaže:

وَالْعَصْرِ إِنَّ الإنْسَانَ لَفِي خُسْرٍ إِلا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَتَوَاصَوْا بِالْحَقِّ وَتَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ

Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.

Prema tome, u iskušenjima nam dosta mogu pomoći naša braća koja će biti uz nas i koja će uz izbavljenje iz naše nevolje zaraditi mnoštvo dobrih djela.

Gospodaru naš, ne iskušaj nas s onim što nećemo moći podnijeti. Gospodaru naš, na kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! Amin.

 

Bihać, oktobar 2008.

Mesdžid Islamskog pedagoškog fakulteta

Hatib: Hajrudin Hodžić, prof.

 
Islamski pedagoski fakultet u Bihacu