Psiha u doba korone

Empirijska istraživanja posljedica globalne pandemije SARS-CoV-2 virusa, imperativ su ekspertima iz različitih oblasti. Brojne studije pokušavaju odgovoriti na pitanja o svijetu nakon korone - ekonomskim, zdravstvenim, društvenim posljedicama vanrednog stanja na globalnom nivou.

Ipak, osim posljedica određenog stanja, kao i uzroka istog o kojima još čekamo odgovor, ne treba zanemariti utjecaj protektivnih i faktora rizika koji su neizostavno odredili intenzitet i trajanje pandemije, ali i kratkoročno i dugoročno korisnih ponašanja pojedinaca.

Jedno od rijetkih psiholoških istraživanja na temu pandemije korona virusa sprovela je na uzorku građana Unsko-sanskog kantona socijalni psiholog i uposlenica Islamskog pedagoškog fakulteta Univerziteta u Bihaću, mr Dijana Sulejmanović. 

Od 231 ispitanika, većina je bila ženskog spola (69.7%), prosječne starosti od 25 godina. Primjenjeni instrumentarij obuhvatio je nekoliko skala i upitnika, a dobiveni rezultati su pokazali značajnost tzv. pozitivnog konformiranja, odnosno tendenciju pojedinca da se prikloni grupi, prati i slijedi ponašanja drugih, što su u proteklom vremenu bila samozaštitna ponašanja i pridržavanje mjera propisanih od strane autoriteta. Pretpostavlja se da je visok stepen sklonosti ka konformističkom odgovoru na izloženost socijalnom utjecaju bio praćen dosljednošću u poštivanju propisanih mjera i defanzivnim ponašanjem te je utjecao na više poštivanje mjera, nošenje maski i rukavica, držanje fizičke distance i slično.

Vrijednost pozitivnog konformizma je istraživački posmatrano pomalo zapostavljena jer se istraživanja konformizma obično usmjeravaju na ispitivanja granice čovjeka do koje je spreman da ide kako bi postao ili ostao prihvaćen od strane grupe koja mu je važna ili kako bi sakrio vlastito neznanje, a pritom se ne odbacuje mogućnost da nanese štetu drugoj osobi ili da prihvata ono što je netačno, pogrešno. Pozitivni konformizam, pak, može i treba biti iskorišten da bi se određena socijalna grupa usmjerila ka pozitivnim obrascima ponašanja u svakodnevnim, životnim situacijama. Ovo se može odnositi ponekad na čuvanje naše životne sredine, bacanje smeća u kante za otpatke umjesto na ulicu, ali kao što je nađeno u ovom istraživanju, može pomoći i grupi, masi, građanima da se ponašaju odgovorno i da budu dio većine koja poštuje preporuke stručnjaka. U trenutnoj situaciji, pozitivni konformizam doprinosi spremnosti ljudi, građana, da nose zaštitne maske i rukavice, održavaju fizičku distancu i brinu o sebi i o drugima.

Navedeni podaci, kao i vrijednosti dobivene na drugim primjenjenim skalama, potvrđuju složenost situacije u kojoj se čovjek nalazi, kognitivnu disonancu koja je svakako opterećujuća, i iz koje čovjek dalje podešava svoje reakcije i svoje ponašanje. Kako ove podatke možemo iskoristiti za saniranje štete načinjene psihi čovjeka?
"Prvenstveno, trebamo raditi na destigmatizaciji prirodne, normalne potrebe pojedinca za psihološkom pomoći. U ispitanom uzorku, samo 3.5% ispitanih je tražilo psihološku pomoć od početka pandemije. Protekle sedmice i iskustva koja smo proživjeli, nisu dio naše svakodnevnice i ne trebamo ih prihvatati kao normalno stanje koje ne ostavlja posljedice na naše mentalno zdravlje. U redu je potražiti savjet, podršku, pomoć. U redu je prihvatiti da smo u stalnoj izloženosti neprijatnim stimulusima i da se osjećamo depresivno, uplašeno, bespomoćno. Ovakava priznanja sopstvene ranjivosti nam omogućavaju da iz krize izađemo kao preživjeli, a ne kao žrtva. Jednom, kada se naši životi vrate u nekadašnje okvire, ne trebamo se slomiti pod teretom koji smo nosili proteklih sedmica, proteklih mjeseci. Sami biramo da li ćemo proživljeno iskoristiti za vlastiti rast, da postanemo najbolja verzija sebe, da prihvatimo da smo jedan ozbiljan izazov, iskušenje, prihvatili i izborili se s njim" poručuje Sulejmanović.

"Koristimo ove dane da radimo na sebi. Čitajmo više, razmišljajmo kritičnije, djelujmo mudrije. Ako smo godine trošili na nešto što nam nije donijelo mir i nije nas učinilo korisnijima zajednici, našim najbližima, evo nam prilike da to ispravimo. Obnovimo prekinute veze, poboljšajmo odnose koji su nam važni, budimo onaj prvi koji će se javiti i prekinuti šutnju koja nam je donosila nemir. Da bismo postali samoostvarene, samoaktualizirane ličnosti, moramo zadovoljiti niže rangirane potrebe. Pokažimo poštovanje prema onima koje poštujemo, ljubav prema onima koje volimo. Tražimo to isto za sebe od drugih. I prihvatimo kada nam pokažu. Ovo globalno resetovanje čovječanstva nam može poslužiti za izlazak iz te zone komfora u kojoj smo se osamili. O našoj psihi, i u doba korone, i nakon nje, mi sami treba da brinemo. Potražimo pomoć drugih u onim oblastima gdje nam sopstvene snage nisu dovoljne, čuvajmo svoje i fizičko i mentalno zdravlje."

Inače, mr Dijana Sulejmanović je nedavno završila istraživanje za doktorsku disertaciju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Tema njenog doktorskog rada je upravo informacijski socijalni utjecaj, odnosno odgovor pojedinca na izloženost manipulisanju informacijama. Aktivno se bavi izučavanjem ove oblasti te je objavila nekoliko naučnih radova, a održala je i niz predavanja u Roterdamu, Holandija. 
Trenutno je zaposlenica Islamskog pedagoškog fakulteta Univerziteta u Bihaću.

cazin.net